Stimuliranje timusa dodirom - tapkanjem ili masažom

Kako možemo aktivirati svoj timus i što time dobivamo?

Prvo odredite točku na kojoj se nalazi timus i to tako da pronađete rupicu gdje se spajaju ključne kosti i spustite se 2-3 cm. Šire područje oko ove točke blago i nježno, ali brzo tapkajte jagodicama prstiju, a može i sa stisnutom šakom. Pri tom dišite duboko i svijesno, a možete istovremeno izgovarati neku pozitivnu afirmaciju ili molitvu kao npr. Volim i prihvaćam sebe ili - Zaslužujem sreću, radost i ljubav.

Kod djece i trudnica nije potrebno pojačavati intenzitet tapkanja niti izvoditi masažu, ali kod odraslih je masaža ovog područja slijedeći korak.

Ovu tehniku je najbolje provoditi ujutro u krevetu jer ćete se tako razbuditi i energizirati te tokom dana, ali izbjegavajte stimuliranje timusa prije spavanja kako si ne bi narušili san.

Najbolji rezultati se postižu kad se tapkanje izvodi svakodnevno i to više puta u trajanju od 30 sekundi.

Prema taoističkoj medicini, nakon kratkog tapkanja, treba izvesti energičniju masažu u trajanju od oko 5 minuta, barem jednom dnevno. Masaža se izvodi člankom palca ili jagodicama prstiju i zahvaća cijelo područje prsne kosti. Osobito je važno detaljno izmasirati meko vezivno tkivo između rebara. Na mjestima gdje se javi bol ili nelagoda, treba se dulje zadržati i izmasirati ih s više pozornosti. Ovakvom masažom, timus se prokrvljuje, širi se prostor oko njega, jača na fizičkom nivou, ali se uklanjaju i emocionalne blokade.

Stimulacijom i masažom, timus se pretvara iz stisnute, umorne, uspavane i osušene žlijezde u sočnu i moćnu žlijezdu prepunu snage i energije.

Najbolji pokazatelj da se vaš timus odnosno vaša “točka sreće” aktivirala je kada vas preplave osjećaj radosti i sreće, a tijelom vam prolaze trnci.

 Ako ste bolesni i pod stresom, imate napade panikeanksioznosti, stimulirajte timus nekoliko puta dnevno i vrlo brzo ćete osjetiti poboljšanje.

Redovnim svakodnevnim tapkanjem i masažom timusa postižemo slijedeće dobrobiti:

Važnost timusa u taoističkoj medicini

Velika važnost i posvećenost timusu je osobito prisutna u taoističnoj medicini u kojoj su srce i timus povezani i smatra ih se kraljem i kraljicom imunološkog sustava. Tehnike koje se primjenjuju u taoizmu su stare preko 5000 godina i do nedavno su bile brižno čuvane tajne, a  jedna od njih je masaža timusa. Taoistički majstori smatraju da su timus i srce, osim za snažan imunitet, zaslužni i za pomlađivanje  te za zdravu krv kojom neumorno dostavljaju kisik i hranjive tvari svim stanicama i organima. Prema njihovim učanjima, stisnuti i zgnječeni timus i srce u malom prostoru, zbog lošeg držanja, mnogo stresa i brojnih potisnutih emocionalnih blokada, donose prerano starenje i mnogo bora na licu.

Zbog svega navedenog, u taoističkoj medicini se preporuča svakodnevna masaža timusa te vježbe za otvaranje srčanog centra jer jedino dobro prokrvljen timus u optimalnom prostoru donosi zdravlje, ali i duboko pomlađivanje unutarnjih organa, a ono se reflektira sjajem i magnetizmom na licu.

Taoistički majstori prvo postave pitanje: Da li su tvoji timus i srce stisnuti i zgnječeni u malom i skučenom prostoru ili imaju divno kraljevsko prijestolje kao što i zaslužuju?

Timus i srce su povezani s ljubavlju, zahvalnošću, prihvačanjem, radošću te mogučnošću da živimo u sadašnjem trenutku i da znamo u njemu uživati.

Oni nam ujedno pomažu da znamo postaviti zdrave granice i reći STOP ili NE kada je to potrebno. Ovo važi i za viruse i bakterije, ali i za ljude te situacije koji žele ući u naš energetski prostor i hraniti se s njim. Kada je naš timus u optimalnom stanju i prostoru, mi znamo vrlo odlučno, ali ujedno s velikom ljubavlju, zaustaviti ljude koje ne želimo pustiti u svoj fizički i energetski prostor.

Tijekom masaže timusa, ljudi vrlo često plaču što taoistični majstori potiču, jer smatraju da se neisplakane suze okamene i pretvaraju se u blokade.

Stimulirajte i masirajte svoj timus svakodnevno te tako pokrenite sustav samoiscjeljenja i pomlađivanja. Dajte mu na taj način prostor da se poveća, prodiše i procvjeta. Zaštitite svoje fizičko i energetsko tijelo od svih neželjenih upada izvana te prestanite pomagati ljudima koji si ne žele pomoći sami.

Znate li za sićušnu, pomalo misterioznu žlijezdu u svom tijelu o kojoj se još uvijek malo zna i malo priča, a ona ima veliki utjecaj na tijelo, duh i emocije?

To je TIMUS ili prsna žlijezda - organ smješten u prednjem, gornjem dijelu prsnog koša. Igra vrlo važnu ulogu u regulaciji imunološkog sustava zbog čega ga često zovu „ kraljem imuniteta“ i smatra ga se glavnom sklopkom imunološkog sustava. Timus je tvornica bijelih krvnih zrnaca odnosno T-limfocita koji čuvaju organizam od svih virusa, bakterija i napada izvana, ali je ujedno i pravi anti-age pogon.

Osim direktnog utjecaja na zdravlje, timus je povezan i s našim energetskim stanjem te životnom vitalnom energijom, a možemo ga smatrati i koljevkom radosti, sreće, ljubavi i zahvalnosti.

TIMUS ili prsna žlijezda je organ ovalnog oblika, a nalazi se u prednjem, gornjem dijelu medijastinuma odnosno prsnog koša, odmah iza prsne kosti i iznad srca. Ovo je središnji organ imunološkog sustava u kojem se razvijaju i sazrijevaju obrambene stanice T-limfociti.  

Riječ timus potječe od grčke riječi thymos što znači “životna energija” ili duša jer se u to doba smatralo da se duša nalazi upravo na tom mjestu.

 Drevne civilizacije su dobro poznavale timus i njegovu povezanost sa srcem te su ga nazivali još i “točka sreće”, “izvor mladosti” ili “tron duše”.

Koje su faze razvoja timusa kroz život?

Timus je razvijen kod novorođenčadi i u prve tri godine djetetova života, a najaktivniji i najrazvijeniji je oko treće godine te se još lagano povećava do puberteta. Nakon puberteta, pod utjecajem spolnih hormona, počinje razgradnja funkcionalnog tkiva timusa koje zamjenjuje masno tkivo, a ovaj proces se naziva involucija. Dakle, tokom vremena ova žlijezda lagano atrofira, doslovce se suši, a njezin obujam se smanjuje, što dovodi do slabljenja imunološkog sustava, češće pojave infekcija te raznih drugih bolesti uključujući i autoimune.

Ubrzanu degeneraciju timusa mogu uzrokovati loša prehrana, loše držanje gornjeg dijela tijela, traume, emocionalne blokade, toksini odnosno svi oni faktori koji izazivaju hormonsku neravnotežu.

Koja je funkcija timusa?

Timus je središnji organ imunološkog sustava jer u njemu nastaju prve stanice limfatičkog sustava timociti koji sazrijevaju i zatim se dijele te se pretvaraju u zrele T-limfocite. Zreli T-limfociti potom odlaze u krv te u druge limfne organe i žlijezde kao što su slezena ili limfni čvorovi, gdje se bore protiv raznih infekcija. Oni djeluju kao vojnici koji ubijaju sve viruse, bakterije i druge nepoželjne napadače izvana.

Zreli T-limfociti imaju važnu funkciju i u razvoju imunološke tolerancije odnosno prepoznavanju stanica vlastitog organizma koje ne napadaju pa zbog toga sprečavaju razvoj autoimunih bolesti.

U timusu nastaju i timozin i timopoetin koji u organizmu imaju hormonsko djelovanje.

Iz svega navedenog se vidi da timus djeluje kao žlijezda pa zbog toga spada u endokrini sustav, a istovremeno drži i sve ključeve imunološkog i limfatičkog sustava.

Nedovoljno razvijen timus kod novorođenčadi pospješuje pojavu infekcija zbog oslabljenog imunosnog odgovora te je povećan rizik od kasnijeg razvoja autoimunih bolesti.

Energetski, timus je povezan sa srčanim centrom, a otvaranjem našeg srčanog centra povećava se radost, empatija, ali i spremnost da dajemo, oprostimo i pokažemo suosjećanje.

O timusu je dugo vremena postojalo vrlo malo informacija i tek u drugoj polovini 20.stoljeća je razjašnjena njegova funkcija. No, potrebno je provesti još mnoga znanstvena istraživanja kako bi se jasnije definirala uloga timusa u razvoju autoimunih bolesti te da se još detaljnije razjasni njegova uloga kod poremećaja imunološkog sustava.

Želite li saznati više o funkciji timusa, zaustaviti njegovo propadanje, probuditi svoj imunološki sustav, potaknuti samoicjeljenje i pomlađivnje svog organizma - posvetite par minuta dnevno ovoj svojoj žlijezdi….a kako, pročitajte u slijedećem članku.

Kakav bi bio idealan lijek protiv migrena?

Idealan lijek protiv migrena ne bi imao nikakvih nuspojava, nikakvih rizika, bio bi siguran za korištenje tijekom trudnoće, bio bi izrazito učinkovit, ali da pritom ima prihvatljivu cijene. Naravno takav lijek ne postoji, no magnezij je najbliži idealnom standardu u svim tim kategorijama.

Niske razine magnezija najčešće su prisutne kod dijabetičara, ljudi koji konzumiraju alkohol u većim količinama, srčanih bolesnika te osobe koje su na diuretičkoj terapiji zbog povišenog krvnog tlaka. Također postoje dokazi da zbog manje apsorpcije magnezija kroz hranu, genetske predispozicije te zbog pojačanog izlučivanja iz tijela, dolazi do deficita magnezija.

Kod osoba koje pate od glavobolja i migrena, uočene su niske razine magnezija u toku i između napada. U 2012. American Headache Society i American Academy of Neurology daju magneziju Level B ocjenu nakon istraživanja studija o prevenciji migrena, tj. dolaze do zaključka da je efektivno koristiti magnezij prilikom sprječavanja i terapije protiv migrena, posebice kod osoba koje imaju kronične migrene, tj. migrene s aurom. Jedine nuspojave povezane sa suplementacijom magnezija su dijareja i grčevi u području abdomena, no obje nuspojave mogu se zaobići transdermalnom (kroz kožu) aplikacijom magnezijevog ulja. Zbog sigurnosti korištenja i zbog toga što nema nikakve ozbiljne nuspojave, magnezij se često koristi preventivno, no može se koristiti i kao potpora bilo kojoj terapiji lijekovima.

Magnezij je u potpunosti siguran za korištenje tijekom trudnoće u umjerenim količinama. Dnevna suplementacija magnezija može znatno pomoći pri ublaživanju boli tijekom menstrualnih, a pogotovo kod predmenstrualnih migrena.

Zbog svega navedenog, magnezij je cjenovno pristupačan suplement koji je bez ozbiljnih nuspojava i rizika, siguran je za korištenje tijekom trudnoće te može služiti pri prevenciji ili liječenju glavobolja i migrena.

Bowen terapija izuzetno je nježna, manualna tehnika koja je sasvim sigurna pa je stoga  pogodna i za novorođenčad, bebe te djecu svih dobi. Ako vaša beba nemirno spava, pati od novorođenačkih grčeva (kolika) ili joj izbijaju zubi, Bowen tehnika može biti od velike pomoći. Nježnost Bowen pokreta u kombinciji s njihovom učinkovitošću čini terapiju moćnim sredstvom za ublažavanje većinu tegoba kod beba.

Tri do šest tjedana nakon rođenja kod mnogih se beba javljaju dojenački grčevi koji su najčešće posljedica usporene crijevne peristaltike uzrokovane nedovoljno razvijenim probavnim sustavom. Jedan od uzroka grčeva je bebina prilagodba na novi način prehrane. Razdoblje kolika pripisuje se periodu kada dijete neprestano plače, ne spava i jako je nemirno. Kolike same po sebi nisu bolest, najčešće traju od 3 do 6 mjeseci te mogu i same nestati. Iako ne utječu na zdravlje djeteta, mogu biti izuzetno stresne za roditelje i samu bebu koja prolazi kroz bolno i neugodno razdoblje.

Baby Bowen tretman sastoji se od nježnih pokreta na mišićima uz kralježnicu i na dijafragmi čime se smanjuje odgovor parasimpatičkog živčanog sustava te se cijeli živčani sustav bebe stavlja u ravnotežu.

Bowen tretman za bebe vrlo je učinkovit u otpuštanju napetosti u dijafragmi koja je jedan od faktora za nastanak grčeva, a to je područje često jedno od najnapateijih dijelova tijela bebe.

Pošto organizam svake bebe reagira na različit način, ne može se unaprijed odrediti potreban broj tretmana. Međutim, obično nakon jednog do tri tretmana, kolike i grčevi potpuno nestaju ili se značajno smanjuju. Beba postaje opuštenija, spava dublje i dulje, lakše se hrani i ima češću stolicu. Sama terapija traje par minuta, ali je potrebno prethodno bebu pripremiti, pomoći joj da se privikne na novi prosor i ljude te je umiriti ukoliko je nervozna ili uplakana. Najvažnije je da se beba osjeća ugodno i sigurno prilikom tretmana.

Tretman se radi u razmaku od najmanje 5 dana. U tom periodu se ne preporuča izvoditi bilo koju drugu terapiju jer bi to za bebin mozak moglo biti previše podražaja te prevelika količina informacija.

Baby Bowen se primjenjuje kod novorođenčadi i djece kod slijedećih stanja:

Bowen tretman provodi mag.pharm. Jadranka Kos, licencirani Bowen terapeut

U nekim starim zapisima trputac se naziva i kraljem puta. Povoljno tlo za rast trputca su zbijena i tvrda tla na kojima teško da može bilo što drugo rasti. U neolitiku i ranom brončanom dobu nastaju prva grupirana naselja čiji su stanovnici uređivali puteve i ceste koji su nudili povoljne uvjete za rast trputca. Ti su putevi bili putevi "bogova i duhova", ravne i uređene ceste između prebivališta živih i mrtvih te ceste do mjesta gdje su se prinosile žrtve, izvodili obredi i štovali bogovi, preci i duhovi. Tim su stazama bogovi trebali dolaziti do ljudi, a mrtvi bi njima odlazili u podzemni svijet. Bile su to svete staze koje su brižno njegovane i održavane i na njima ništa nije smjelo rasti. No, trputac je ipak uvijek našao način da ponovo izraste pa su ga počeli povezivati s Perzefonom, božicom podzemlja i vladaricom svijeta mrtvih. Većina smrtnih slučajeva u toliko dalekoj prošlosti bili su posljedica ozljeda i krvarenja. Kada bi ranjenik krenuo stazom prema Perzefoni i svijetu mrtvih ona bi mu posula put trputcem koji zaustavlja krvarenje te daje ranjeniku mogućnost preživljavanja.

Ljekovito djelovanje trputca poznato je već tisućama godina i bio je izuzetno cijenjen u tradicionalnoj kineskoj medicini. Grčki liječnik Dioskurid (1. st. n. e.) mu je u svojoj knjizi "De Materia Medica" posvetio veliko poglavlje u kojem hvali njegov učinak na mnoge bolesti. Njegov suvremenik, rimski prirodoslovac Plinije (23-79) u svom je djelu "Naturalis Historia" trputac nazvao "plantago" te je izuzetno cijenio njegovu ljekovitost. U srednjevjekovnim knjigama o ljekovitom bilju ova se cijenjena biljka preporučuje kod čak 24 stanja i bolesti. U narodnoj medicini popularnost trputca sačuvana je do danas.

Latinski naziv za trputac, plantago, kombinacija je dvaju naziva: planta (potplat, donja strana stopala) i agar (zemlja, polje) jer njegovi listovi podjećaju na otisak stopala na tlu. Vanjski sloj sjemena trputca je sluzav i ljepljiv pa se lako lijepi za šape i kopita životinja te se tako raznosi po putevima i stazama. Na taj je način trputac stigao i do Amerike gdje ga je domorodačko stanovništvo nazvalo "stazom bijelog čovjeka".

Prema jednoj od legendi, trputac je izrastao iz suza umornih putnika, kojima je putem davao sjemenke za hranu i listove da bi liječili umorne i bolne noge.

U ljekovite svrhe koriste se i uskolisni (Plantago Lanceolata) i širokolisni trputac (Plantago major). Imaju sličan sadržaj ljekovitih tvari, samo što je u širokolisnom veća količina provitamina A i vitamina C. Obje vrste trpuca sadrže flavonoide, alkaloide, terpenoide, derivate fenolne kiseline, iridoidne glikozide, masne kiseline, polisaharide, tvari slične želučanim enzimima, enzime inversin i invertin, šećer, ksantofil, provitamin A i vitamin C, dosta kalija (460mg %), željezo, kalcij te fosfornu i silicijevu kiselinu. Uskolisni trputac također sadrži limunsku kiselinu.

Sjemenke sadrže do 22% masnog ulja, aukubozid, sluz, polisaharid plantenol, karotin (0,19%), vitamine B1 (1,52%), A, C i K, biljne bjelančevine, limunsku kiselinu, saponine, enzim imbertin, kalijeve soli, tanine, jantarnu kiselinu, aminokiseline adenin i kolin.

Listovi trputca

U narodnoj medicini, listovi i iz njih cjeđeni sokovi koriste se kao antitusici (sredstvo protiv kašlja), ekspektoransi (sredstva za iskašljavanje), kod bolesti dišnih puteva, astme, tuberkuloze, hripavca, dijabetesa, kod ginekoloških problema, kod bolesti zivčanog sustava, kod bolesti kardiovaskularnog sustava, za pročišćavanje krvi, kod povišenog kolesterola i šećera te kao hemostatik (zaustavlja unutarnja i vanjska krvarenja).

Trputac se koristi i za vanjsku upotrebu jer ima izuzetnu sposobnost liječenja i cijeljenja rana. Koristi se i kao antiseptik snažnog i brzog antivirusnog i antibakterijskog djelovanja (zbog sadržaja fitoncida dezinficira rane), a također ima i vrlo povoljno djelovanje kod konjuktivitisa, gihta i upala uha.

Od listova trputca može se pripremiti i ljekoviti sok. Listove je potrebno preliti kipućom vodom te samljeti i iscjediti ih u sok, a preostala pulpa može se koristiti kao izvrsna maska za pomlađivanje kože. Iscjeđeni sok koristi se za vanjsku upotrebu kao antiseptik kod gnojnih rana i potkožnih gnojnih upala te zmijskih ugriza. Za unutarnju upotrebu koristi se za čireve želuca i dvanaesnika, kod upala sluznice želuca i crijeva, kao diuretik te za povećanje plodnosti i seksualne moći (afrodizijak).

Čaj od listova trputca koristi se za liječenje laringitisa, traheitisa te za olakšavanje iskašljavanja jer stimulira bronhije, olakšava iskašljavanje te razrjeđuje ispljuvak. Zbog visoke razine flavonoida također jača imunološki sustav.

Za zimsko doba može se pripremiti i odličan sirup od trputca. Recept koji se preporuča potječe iz narodne medicine: u veću staklenu ili glinenu posudu potrebno je staviti sloj listova trputca pa sloj meda i tako do vrha. Dobro zatvorenu posudu potrebno je pohraniti ispod površine zemlje. Nakon 3 mjeseca sadžaj posude se procijedi te pohrani u čiste staklenke na suhom i hladnijem mjestu. Za prevenciju uzimati jednom dnevno jednu malu žličicu, a za liječenje 3 puta dnevno po jednu malu žličicu.

Trputac je odlično sredstvo u borbi protiv ovisnosti o nikotinu. Žvakanje svježih listova trputca kvari okus duhanskog dima i čisti pluća. U prestanku pušenja također pomaže i čaj od trputca i gospine trave. Za pripremiti čaj potrebno je u 2 dcl vode dodati jednu žlicu trputca i jednu žlicu gospine trave. Za čaj se mogu koristiti svježi ili sušeni biljni materijal, ovisno o sezoni.

Zbog visokog udjela biološki aktivnih tvari koje djeluju na regeneraciju oštećenih tkiva, trputac je osnova za niz kozmetičkih pripravaka za problematičnu kožu - od akni do ekcema, psorijaze, ali i za njegu osjetljive kože oko očiju. Zbog blagotvornog djelovanja na čvrstoću stijenki krvnih žila i sposobnosti uklanjanja viška tekućine i toksina iz tkiva, koristi se kao osnova za pripravke za mršavljenje i anticelulitne kreme. Šamponi i regeneratori s trputcem čine lomljivu i suhu kosu mekom i svilenkastom. Tonici i kreme s trputcem izvrsno su sredstvo za pomlađivanje kože.

Sjeme trputca

U narodnoj medicini žene su nekada trputac koristile za niz ginekoloških problema poput priraslica, upalnih procesa pri porodu, endometrioze i endometritisa, problema s prohodnošću jajovoda te neplodnosti. Danas su za poboljšanje spermograma dostupni i farmaceutski proizvodi od ekstrahiranih sjemenki trputca, koji djeluju na povećanje broja spermija i stimuliraju njihovu pokretljivost.

U tradicionalnoj kineskoj medicini sjemenke trputca koriste se kao dekokt (uvarak), koji ima snažan diuretski učinak, djeluje protiv mnogih bakterija, uključujući stafilokoke te sprječava nastanak bubrežnih kamenaca. Sjemenke i listovi imaju sličan učinak na mokrenje sa razlikom da sjemenke posjeduju snažan diuretski učinak dok listovi djeluju kao blagi diuretik. U tradicionalnog kineskoj medicini sjeme trputca se koristi i za poboljšanje vida i kod upala oka.

Svakodnevna konzumacija jedne male žličice sjemenki trpuca značajno smanjuje rizik od srčanih bolesti i čisti organizam od žučnih kiselina koje su uzročnici stvaranja žučnih kamenaca.

Sjemenke su izvrsno sredstvo za povećanje potencije, a u tradicionalnoj medicini i učinkovito sredstvo protiv prostatitisa. Jednu žlicu sjemenki trpuca pomiješajte u 2 dcl vode, kuhajte 5 minuta i ostavite da odstoji 30 minuta. Ova se "juha od trputca" konzumira po 1 žlicu 3 puta dnevno 2 mjeseca.

Korijen trputca

Korijen trputca poznat je u narodnoj medicini kao prva pomoć kod zubobolje. Komad korijena potrebno je zamotati u gazu i staviti u uho sa strane bolnog zuba. Ova metoda je dobrodošla u slučaju kada nema mogućnosti brze liječničke pomoći.

U tradicionalnoj medicini korijen trputca koristi se i kod uboda zmija i krpelja te kod uboda insekata. Kao prva pomoć u ovim slučajevima djeluje i sažvakani list trputca kojim se utrlja mjesto uboda ili ugriza.

Trputac u fitoterapiji

Snažno ljekovito djelovanje trputca danas se može objasniti kemijskim analizama njegovog sastava, no nekad su se ljudi pri ljekovitoj upotrebi trputca vodili iskustvom. Zbog snažnog antibakterijskog, antivirusnog i protuupalnog djelovanja mjesto mu je u svakoj kućnoj ljekarni, a pokazao se i iznimno učinkovit za liječenje rana. Prirodni lijekovi koji sadrže ekstrakt trputca danas su dostupni i koriste se za bronhopulmonalne bolesti kao baktericidno, antimikrobno i ekspektorantno sredstvo te za liječenje čira na želucu i dvanaesniku.

Na temelju farmakološkog sastava trputca, suvremena istraživanja ističu njegovu antioksidacijsku sposobnost i antitumorsko djelovanje. Od 1937. godine u znanstvenim je časopisima objavljen niz studija o terapeutskom učinku trpuca u izoliranom obliku ili u kombinaciji s drugim biljkama ili lijekovima. Mnoga su istraživanja pokazala da ekstrakt trpuca usporava rast stanica raka i pruža snažnu zaštitu od negativnih nuspojava kemoterapije. https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0753332217322746

Kliničke i znanstvene studije o ljekovitim i antitumorskim učincima sibirske čage i trputca dostupne su na sljedećim web stranicama: klinička ispitivanja inonotus obliquus/ glavna klinička ispitivanja plantago/ klinička ispitivanja plantago lanceolate. Sukladno Uredbi (EC) br. 1924/2006 Europskog parlamenta, u proizvodu nije dopušteno navoditi ljekovito djelovanje crne altajske čage i trputca.

NOVO U PONUDI: Crna sibirska čaga s trputcem

Autor: Maria Ana Kolman

DRAGOLJUB (Tropaeolum majus) je skromna  i vrlo nezahtjevna biljka koja u sebi krije veliko bogatstvo. I u ovo doba godine još uvijek krasi naše vrtove ljepotom svojih cvjetova u predivnoj paleti od žutih do narančastih tonova. No, dragoljub nije samo ukras vrta, već je to i izuzetno ukusna i zdrava biljka.

Poznato je da su Indijanci koristili svježe listove i cvjetove dragoljuba kod kašlja i problema s respiratornim organima. U našim krajevima je donedavno ova biljka bila nepoznata, ali je u zadnje vrijeme možemo naći u gotovo svakom vrtu i balkonu, no nažalost mnogi ljudi još uvijek ne poznaju njezinu ljekovitost.

Zbog visoke razine fitonutrijenata odnosno aktivnih spojeva koji blagotvorno djeluju na ljudsko zdravlje, dragoljub se može uvrstiti u kategoriju superhrane, a time zaslužuje puno važnije mjesto u prehrani nego što ga sada ima.

Što je u dragoljubu najdragocjenije?

Prije svega, vrlo je moćan antioksidant zbog visokog sadržaja flavonoida i antocijana. Ti spojevi sprječavaju oksidativni stres u organizmu odnosno štite stanice od oštećenja koja mogu nastati djelovanjem slobodnih radikala. Namirnice bogate antioksidantima koje su česte u našoj prehrani su luk i zelje, a dragoljub sadrži oko 20 puta više antioksidanata od luka i 40 puta više od zelja.

Dragoljub je vrlo moćan prirodni antibiotik koji djeluje čak i na neke bakterije otporne na većinu antibiotika. Njegovo antibiotsko djelovanje je osobito djelotvorno kod sprječavanja sekundarne bakterijske upale pluća, koja se javlja kao komplikacija nakon virusnih infekcija, uključujući i covid-19. Za protuupalno i antibakterijsko djelovanje dragoljuba zaslužni su spojevi iz skupine glukozinolata zbog kojih dragoljub jača i regenerira sve respiratorne organe, a osobito pluća. Ti spojevi ujedno podupiru procese čišćenja jetre, a pokazali su i antikancerogeni potencijal tako što uništavaju stanice raka.

Važno je naglasiti vrlo visoki sadržaj C vitamina koji je i do 10 puta viši nego u limunu, paprici ili narančama, osobito u mladim listovima dragoljuba.

Sadrži i visoke razine željeza, cinka, karotenoida, masnih kiselina pa ga se zbog svega navedenog smatra pravim eliksirom zdravlja.

Koji su pozitivni učinci na ljudsko zdravlje?

Kako se koristi?

Važno je naglasiti da dragoljub najmoćnije djeluje u svježem obliku i zbog toga je najbolje imati ga u vrtu te svakodnevno ubirati i jesti mlade listove, cvjetove, pupoljke i zelene sjemenke.

Svi ovi dijelovi biljke imaju vrlo pikantan okus sličan hrenu, rikoli ili rotkvici pa se dobro kombiniraju s dimljenim namirnicama uključujući sireve, tofu, ribe… Osim okusa sličnog hrenu, mladi listovi dragoljuba imaju i sličan kemijski sastav zbog čega kao i hren tope sluz i pozitivno djeluju na sve respiratorne organe.

Termičkom obradom, sušenjem i sličnim procesima uništava se veći dio nutritivnih spojeva dragoljuba pa je najbolje stavljati ga u salate, namaze, smoothyje, pesta i sl.

Super pesto od dragoljuba

Sameljite orašaste plodove i sol, dodajte biljni materijal i još kratko blendajte.

Dodajte manju količinu ulja i dobro izblendajte, a zatim lagano dodajte ostatak ulja do željene gustoće.

Ovakav pesto možete jesti odmah ili ga spremiti u male sterilizirane staklenke i čuvati, ali obavezno u hladnjaku.

Za ovaj pesto postoje beskonačne opcije i možete ga prilagoditi svojim željama i navikama. Od orašastih plodova najbolje je koristiti indijske oraščiće, orahe ili pinjole.

Kod ljudi koji su alergični na orašaste plodove, najbolja zamjena su sjemenke bundeve uz koje savršeno odgovara bučino ulje te ćete tako dobiti vrhunsku gurmansku deliciju.

Kako bi dobili još moćniji vitaminski paket, dio maslinovog ulja možete zamijeniti uljem pšeničnih klica koje je izuzetno bogato E vitaminom ili orahovim uljem koje je nevjerojatan izvor omega-3 masnih kiselina.

Ako volite ljuto, u svoj pesto možete dodati čili papričice prema želji, a time će se dodatno pospješiti djelovanje dragoljuba na pluća jer će djelovati udruženim snagama.

Koju god opciju odabrali, dobit ćete izvrstan pesto koji će vas oduševiti okusom, ali i bogatim nutritivnim sastavom. Možete ga koristiti uz razne tjestenine, rižu, njoke, veganska jela, ali i uz meso i ribu, a najjednostavnije kao namaz na krekere, kruh ili štapiće povrća. Pesto od dragoljuba je i savršeni dodatak za krem juhe od „slatkog“ povrća kao što su batat, mrkva, tikva, samo što ga treba dodati u već serviranu juhu, a nikako termički obraditi.

Osim pesta, od dragoljuba se može napraviti savršeni „začinski maslac“ i to tako da nasjeckate listove, cvjetove ili zelene sjemenke dragoljuba i izmiješate s običnim, ghee ili kokosovim maslacem te ga koristite kao namaz ili uz razna druga jela.

Zelene sjemenke dragoljuba se mogu kiseliti i koriste se kao kapari.

Osim primjene u prehrani, od cvjetova dragoljuba možemo izraditi i tinkturu tako da pomiješamo biljni materijal s alkoholom ili octom u omjeru 1:1, stavimo u čistu staklenku , dobro zatvorimo i pustimo na tamnom mjestu 6 tjedana. Povremeno staklenku treba protresti kako bi se željeni spojevi ekstrahirali. Nakon 6 tjedana tinkturu treba procijediti. Koristi se za jačanje svih organa respiratornog trakta, kod astme, bronhitisa i sl. tako da se prema potrebi stavi do 20 kapi u vodu i popije.

Ova tinktura se može koristiti i za masiranje vlasišta u svrhu jačanja korijena kose.

Bowen terapija je jedinstvena, neinvazivna i suptilna manualna terapija, koja se izvodi nježnim, ali vrlo preciznim manipulacijama mekog tkiva. Bowen terapija uravnotežuje organizam na fiziološkom, biokemijskom, emocionalnom te duhovnom nivou. Spada u područje komplementarne medicine te se provodi uz postupke propisane od strane konvencionalne medicine ili samostalno sa svrhom prevencije odnosno očuvanja zdravlja. Ukoliko želite saznati više o samoj tehnici Bowen terapije kliknite ovdje.

Bowen i sport

Sve više sportaša počinje koristiti Bowen terapiju zbog njezine iznimno učinkovite prevencije ozljeda te terapeutskog učinka na sve probleme povezane s mišićno koštanim sustavom. Bowen terapija može pružiti trenutačno olakšanje za mnoge uobičajene sportske ozljede poput teniskog lakta, istegnuća prepona, iščašenja zglobova, raznih ozljeda koljena, zglobova i gležnjeva, zdjelične boli, ponovnih istegnuća i mnogih drugih.

Kod akutnih i kroničnih ozljeda i bolova poboljšanja su u pravilu vidljiva već nakon 3 tretmana. Prema provedenim istraživanjima Bowen terapija također može poboljšati fleksibilnost zadnje lože (hamstring) što u velikoj mjeri prevenira nastanak istegnuća i daljnih ozljeda.(https://www.bodyworkmovementtherapies.com/article/S1360-8592(10)00107-5/fulltext)

Bowen terapiju moguće je provoditi u svim fazama trenažnog procesa te prije ili poslije natjecanja, a može se koristiti i usporedno s drugim metodama terapije. Idealno vrijeme za terapiju je nekoliko dana prije izlaganja tijela velikim naporima. Isto tako nakon izrazito teških treninga, Bowen terapija opušta cjelokupni organizam, živčani sustav, uklanja bolove, a time i proces oporavka započinje puno prije i traje kraće. Bowen terapijom uspostavlja se ravnoteža u organizmu čime se povećava izdržljivost, smanjuje se vjerojatnost nastanka ozljeda, povećava se fokus i koncentracija te se poboljšava prirodna reakcija na stres koji nastaje prilikom izlaganja tijela naporima, a samim time i dolazi do poboljšanja rezultata neovisno o kojoj se vrsti sporta radi.

Ukoliko dođe do ozljede, preporuča se započeti s terapijom što prije. Tijekom terapije Bowen terapeut će uspostaviti anamnezu i prilagoditi tretman individualnim potrebama sportaša kako bi se postigao optimalni rezultat bez da se pritom organizam nepotrebno preoptereti.

Bilo da se sportom bavite rekreativno s ciljem poboljšanja osobnog zdravlja ili ste profesionalni sportaš koji je u potrazi za prednosti nad ostatkom konkurencije Bowen terapija vam može pomoći da ispunite i nadmašite vaše sportske ciljeve.

 

Danas, 21.09. obilježava se Svjetski dan Alzheimerove bolesti, a cijeli mjesec rujan je posvećen podizanju svijesti stanovništva o neurodegenerativnim bolestima te načinima njihove prevencije.

Zbog suvremenog načina života broj oboljelih od Alzheimerove bolesti, kao jedne vrste demencije, raste iz godine u godinu te sve više poprima razmjere globalne pandemije, a ujedno se smanjuje i dob oboljelih.

U svijetu s demencijom živi više od 50 milijuna ljudi, a procjene su da bi se taj broj mogao do 2050. godine utrostručiti. Ni u Hrvatskoj stanje nije bolje jer s demencijom živi više od 100 000 stanovnika, a 70% njih ima Alzheimerovu bolest što s članovima njihovih obitelji doseže brojku od preko 350 000 ljudi.

Hoćemo li i mi sami dočekati svoju starost kao djelić ove zastrašujuće statistike, ovisi isključivo o nama samima te našoj brizi o mozgu.

Što je Alzheimerova bolest?

Alzheimerova bolest je progresivna neurodegenerativna bolest, klasificirana kao vrsta demencije koja uključuje  poremećaj kognitivnih i emotivnih sposobnosti. Vremenom ona dovodi do gubitka pamćenja, poremećaja mišljenja, promjena u ponašanju i osobnosti bolesnika te oboljeli potpuno gube mogućnost izvršavanja, čak i najjednostavnijih, zadataka i zbog toga im je znatno smanjena kvaliteta života te postaju ovisni o pomoći obitelji.

Najvažnije pitanje vezano za ovu bolest je: Postoji li mogućnost da se njezina progresija zaustavi i da se pokrene proces neurogeneze odnosno stvaranja novih moždanih stanica?

Nadu nam daje dr.Dale E.Bredesen koji je jedan od vodećih suvremenih istraživača svih vrsta demencija, a osobito Alzheimerove bolesti. On je osmislio mnoge protokole i savjete koji su već provjereni u praksi, a mogu se primijeniti i na oboljele, ali i za prevenciju. Čak i pacijenti kojima je dijagnosticirana uznapredovala faza bolesti, su poštujući njegove protokole uspjeli zaustaviti bolest i postići regeneraciju mozga, za koju se do sada smatralo da je nemoguća. No, ti ljudi nisu progutali „čarobne pilule“ niti dr.Bredesen posjeduje „čarobni štapić“ već je potreban ogroman trud i promjene u načinu života, prehrane, kretanja, ali i u razmišljanju odnosno pristupu životu.

Uzroci Alzheimerove bolesti

 Prema uzrocima postoje tri tipa Alzheimerove bolesti i to su:

Alzheimer tip 1 nastaje zbog kroničnih upalnih procesa u tijelu (sindrom propusnih crijeva, tihe upale, granulomi…) koji se počnu širiti i na mozak te uzrokuju propadanje neurona odnosno stanica mozga.

Alzheimer tip 2 nastaje zbog atrofiranih neurona odnosno zbog deficita hranjivih tvari (minerala, hormona, vitamina…) potrebnih mozgu za pravilno funkcioniranje.

Alzheimer tip 3 nastaje zbog prevelike izloženosti toksinima osobito aluminiju, teškim metalima te biotoksinima koji proizvode plijesni pogubne za naš mozak. Mozak želi zaustaviti prodor toksina u dublje slojeve te se zbog toga stvaraju beta-amiloidni plakovi (patološki proteini) kao barijere, ali oni razaraju neurone i veze između njih. Ovaj tip demencije ima vrlo teške simptome i nažalost napada sve mlađe ljude pa  danas već ima slučajeva četrdesetogodišnjaka s ovom dijagnozom. Simptomi ovog tipa Alzheimerove bolesti su vrlo ozbiljni i teški, a često je prisutna i depresija.

Tradicionalna medicina još uvijek nema lijek za Alzheimerovu bolest odnosno djeluje isključivo simptomatski što znači da usporava simptome i odgađa teže faze bolesti. Zbog toga se veći broj pacijenata okreće biološkoj i funkcionalnoj medicini, odnosno protokolima sastavljenima na temelju najnovijih istraživanja neuroznanosti koji daju iznenađujuće moćne i mjerljive učinke.

Kako obnoviti stanice mozga?

 Znamo da je mozak u modernom načinu života konstantno ugrožen i zbog toga je važno osvijestiti da ga trebamo čuvati, čistiti i štititi odnosno prevenirati propadanje njegovih stanica.

No, lijepo je znati da ga je moguće i obnoviti te da se u određenim uvjetima u hipokampusu pokreće proces neurogeneze koji obuhvaća stvaranje novih stanica mozga. Hipokampus je siva tvar u centru mozga, a zadužen je za pamćenje, za sposobnost učenja te za naše raspoloženje i emocije.

Do nedavno se smatralo da nije moguće stvaranje novih moždanih stanica osobito kod starijih ljudi, a danas znamo da u hipokampusu može nastati oko 700 novih neurona dnevno ako mozak ima zadovoljene potrebne faktore.

Koji su to faktori odnosno ključevi za obnovu moždanih stanica?

Prije svega dovoljno kvalitetnog i dubokog sna jer se jedino tada iz mozga ispiru nakupljeni toksini te se može nesmetano odvijati proces stvaranja novih neurona. Kod nesanice pak dolazi do pojačanog taloženja amiloidnih plakova te do upala i oksidacijskog stresa koji uništavaju stanice mozga.

Važno je smanjiti stres odnosno prekomjerno i kontinuirano lučenje kortizola te postići hormonalnu ravnotežu jer je ona jedan od preduvjeta za zdravlje mozga.

Izuzetno su važni svakodnevno kretanje i razne sportske aktivnosti, ali je važno da je to aktivnost u kojoj uživamo. Dakle, naglasak je na tome da to bude uživanje, a nikako ne mučenje i iscrpljivanje koje izaziva dodatni stres organizmu. Našem mozgu prijaju lagane vježbe uz koordinirane pokrete, šetnje i boravak u prirodi, ples, istezanje, joga, vrtlarenje i sl.

Užitak u seksu je također jedan od faktora koji trenutno zaustavlja stvaranje stresnih hormona te pospješuje regeneraciju hipokampusa i stvaranje novih moždanih stanica.

U procesu regeneracije je neophodno i sunce jer jedino ono stimulira proizvodnju vitamina D3, serotonina (hormona sreće) i melatonina bez kojih se javljaju depresivna i anksiozna stanja. Potrebno je na suncu boraviti barem 15 minuta dnevno jer se na taj način 3 puta pojačavaju funkcije mozga.

Mozak za pravilno funkcioniranje i obnovu treba dobru prokrvljenost i dovoljne količine kisika što se postiže pravilnim disanjem. Dajte svom mozgu obilje kisika: prošećite, boravite u prirodi na svježem zraku, redovito provjetravajte zatvorene prostore i okružite se biljkama jer one uklanjaju formaldehide, elektrosmog i čiste zrak.

Potrebno je unositi dovoljne količine vode jer mozak izuzetno teško podnosi dehidraciju prilikom koje može doći do oštećenja njegovog vrlo osjetljivog enzimskog sustava.

Naravno da je vrlo važno voditi računa i o izbalansiranoj prehrani kojom se u organizam unosi dovoljno hranjivih tvari. Pošto je mozak u potpunosti građen od lipida, bit će nam zahvalan ako ga svakodnevno dobro i temeljito podmažemo, a to ćemo najlakše postići dovoljnim unosom  zdravih masti i omega 3 masnih kiselina. Uz to mozak za doručak treba kvalitetne, prirodne, neprerađene ugljikohidrate za brzo aktiviranje te malo povećane doze B vitamina osobito B6, magnezij, silicij i D3.

Važno je iz prehrane izbaciti u potpunosti bijeli šećer, alkohol i kofein. Za utjecaj alkohola na mozak vrijedi pravilo: "I malo je previše!", a posebno je poguban za žene i mlađe od 25 godina.

Naša crijeva direktno vezana s mozgom i njihovo zdravlje ima ogroman utjecaj na mozak, a danas ih još zovemo „drugi mozak“. Zbog toga je neophodno očistiti crijeva od parazita te sanirati crijevni mikrobiom odnosno dobre bakterije.

Zahvalnost će nam naš mozak pokazati i kad slušamo klasičnu glazbu jer nas ona umiruje, relaksira, smanjuje nivo kortizola te na taj način potiče rad mozga, ali i stvaranje novih moždanih stanica.

Biljke koje potiču obnovu moždanih stanica

Jedna od najučinkovitijih biljaka za regeneraciju mozga je melisa i u tom kontekstu su je već spominjali Paracelzus i Sveta Hildegarda. Poznato je njeno brzo i mjerljivo pozitivno djelovanje kod svih vrsta demencija.

Zatim je tu ružmarin koji pojačava protok krvi u mozgu što pozitivno djeluje na umne funkcije i pamćenje te uklanja depresivna stanja. Dokazano je njegovo djelovanje na uklanjanje amiloidnih plakova iz mozga, a samim time terapeutsko, ali i preventivno djelovanje na Alzheimerovu bolest.

Svakako treba spomenuti još i bosiljak i pelin koji čiste mozak i obnavljaju ga. Dodirnite ove biljke kad prolazite pored njih, pomirišite ih, unesite ih u svoj radni prostor, zahvalite im i spremite si šalicu čaja od ružmarina!

Jedan od najmoćnijih adaptogena je eleuterokok (sibirski ginseng) koji je najdjelotvorniji kod dugotrajnog stresa i kronične iscrpljenosti jer smanjuje kortizol te ima blagotvorno djelovanje na mozak  osobito kod zahtjevnih mentalnih napora.

Izuzetno pozitivno djelovanje na mozak i njegovu obnovu imaju rodiola, CBD kapi i gljiva reishi.

Za mikrocirkulaciju i prokrvljenost su zaduženi ginko, šafran i kurkuma koja ima i moćno protuupalno djelovanje.

Ako ne možete promijeniti okolnosti u kojima živite, mijenjajte sebe i svoje stavove – mislite pozitivno, čitajte, učite ono što vas veseli, šećite, boravite u prirodi, molite, meditirajte, budite razigrani , pomažite ljudima, smijte se.

 Štitite i volite svoj mozak - budite stalno u stanju zahvalnosti i grlite svoje drage!

Danas se puno govori o kiselosti tijela i tegobama koje zbog nje nastaju, a vrlo rijetko se spominje potreba uklanjanja viška sluzi iz organizma koju tijelo percipira kao toksine.

Sluz se u tijelu javlja zbog nepravilne prehrane, lijekova, stresnog načina života te boravka u prostorima s vlagom i plijesni. Na pojačano stvaranje sluzi osobito veliki utjecaj imaju i naše negativne emocije kao što su ljubomora, ljutnja, zavist, osveta i dr.

Namirnice koje uzrokuju pojačano nakupljanje sluzi u tijelu su mlijeko i mliječni proizvodi, banane, krumpir, zob u svim oblicima ( npr. pahuljice) i svaka vrsta kruha. Ljeti možemo konzumirati manje količine tih namirnica jer je vani vruće i suho, ali zimi nikako jer je hladno i vlažno.

Kada se sluz stvori u organizmu, ona se polako nakuplja na zdravom organu ili dijelu tijela koji ima nepravilan ph tako dugo dok se ne stvori upala. Dakle, ona se ne nakuplja samo kada upala već postoji u tijelu nego slojevi nakupljene sluzi uzrokuju upale. Karakteristično je da se sluz posebno taloži na mjestima na kojima već postoji odnosno da se nakuplja u slojevima (sluz na sluz). Takvi organi oko kojih se stvorio sloj sluzi, nisu dovoljno prokrvljeni i ne dobivaju dovoljno kisika pa s vremenom postaju sve slabiji. Kako sloj sluzi postaje sve deblji, s vremenom u njemu započinje proces kristalizacije pa tako postaje i sve tvrđi. Ako je u tijelu prisutna i hormonska neravnoteža, takvi se slojevi sluzi pretvaraju u ciste. Kako i ciste s vremenom postaju sve tvrđe, na njih se često naseli kandida što dodatno otežava uklanjanje takvih slojeva sluzi.

Sluz se ne skuplja na svim organima i na svim dijelovima tijela jednako, već je na nekima ima u većoj, a na nekima u manjoj mjeri.

Pojačana sluz se u tijelu javlja u predjelu:

Prema sustavima organa, poznata su tri trakta u kojima se sluz najviše nakuplja te prema tome razlikujemo: sluz bronhijalno plućnog trakta (balt), sluz probavnog trakta (galt) i sluz limfnog trakta (malt). Važno je naglasiti da su ta područja sjedište imunološkog sustava tako da je ta sluz vrlo opasna i opterećujuća za organizam i treba ju što prije ukloniti.

Primjera za nakupljanje sluzi u organizmu ima mnogo, a brojne su komplikacije do kojih dolazi ako se ne prevenira pravilnom prehranom, pozitivnim životnim stavom, boravkom u suhim i zdravim prostorima te moxanjem.

Primjerice, ako se sluz skuplja u maternici, s vremenom preraste u ciste ili endometriozu koja hladi organ, a tada nije niti moguće začeće jer se u tako hladnom i vlažnom okruženju ne može započeti novi život.

Sluz prouzrokuje i ciste na bubrezima, na jetri i jajnicima koji mogu postati policistični, a tada ju je puno teže ukloniti.

Ponekad se nakupine sluzi na koje se nasele bakterije pretvaraju u polipe (npr. u sinusima ili crijevima) te ih je potrebno kirurški odstraniti, no ako ne promijenimo životne navike, sluz se i dalje skuplja na tim istim mjestima.

Najbolji način uklanjanja postojeće sluzi iz tijela je tretman moxom, a nakon što uklonimo sluz iz nekog dijela tijela, moxa nam pomaže i u prevenciji skupljanja novih slojeva sluzi. Uz to je neophodna pravilna prehrana iz koje je potrebno izbaciti namirnice koje pojačavaju nakupljanje sluzi. Ako živimo u domu u kojem postoje vlaga i plijesan, moxa nam ne može puno pomoći, već je prvo potrebno ukloniti vlagu.

Odaberite individualan pristup

Savjetovanje farmaceuta
Personalizirane terapije
Holistički (cjeloviti) pristup zdravlju
Pročitajte više

Izdvojeni proizvodi

Pogledaj sve proizvode
Naša web trgovina koristi kolačiće kako bi vam pružili bolje iskustvo i funckionalnost stranice. Koristeći naše usluge, pristajete na naše korištenje kolačića. View more
Prihvati
Odbij