Odnos magnezija i kalcija

Magnezij i kalcij djeluju usklađeno prilikom upravljanja električnih impulsa u stanici i od izuzetne je važnosti njihov omjer koji bi trebao biti 1:1, a danas je već 5:1 pa čak do 15:1 u korist kalcija zbog čega je on ovdje stavljen na listu „loših igrača“. Taj nedostatak magnezija smanjuje propusnost staničnih membrana te kalcij ne može izaći iz stanica već se taloži u mekim tkivima i izaziva kalcifikaciju, staničnu disfunkciju pa čak i staničnu smrt. Neravnoteža ova dva minerala može izazvati cijeli niz ozbiljnih fizioloških poremećaja s vrlo ozbiljnim posljedicama za zdravlje. Kada je organizam u deficitu magnezija, u stanicama postoji višak kalcija koji predugo podržava kontrakcije mišića te tada dolazi do grčeva, trzaja i tremora. Ukoliko nedostatak magnezija postane kroničan, javljaju se simptomi srčanih bolest poput aritmija, angine pectoris, smanjenje elastičnosti i začepljenje krvnih žila, hipertenzija, zatim smanjeni kapacitet pluća, napadaji i grčevi karakteristični za astmu, migrene i bolni menstrualni grčevi.

Ukoliko se uzimaju suplementi kalcija, tada raste i potreba za magnezijem jer inače kalcij neće biti pravilno apsorbiran već će završiti opasno pohranjen u mekim tkivima.

Kao što dr. Carolyn Dean, autorica knjige „Magnezijevo čudo” objašnjava: “kalcij nataložen u debelom crijevu škodi peristaltici što ima za posljedicu konstipaciju.”

Kada se kalcij istaloži u bubrezima i spoji s fosforom ili oksalnom kiselinom nastaju bubrežni kamenci. Kalcij se može taložiti na sluznici mokraćnog mjehura i onemogućavati mu da se potpuno opusti, te na taj način čitav ispuni urinom. To dovodi do učestalih poteškoća s mokrenjem, osobito u starijih ljudi.

Kalcij se može istaložiti i naslagati na stjenke arterija, uzrokujući otvrdnuće (aterosklerozu) te na taj način može prouzročiti rast krvnog tlaka kao i povećati rizik od srčanog infarkta i moždanog udara. Kalcij se može nataložiti čak i u mozgu. Mnogi istraživači to ispituju kao mogući uzrok demencije te Alzheimerove i Parkinsonove bolesti.

Kalcij se može taložiti na stjenkama bronhijalnih kanala i prouzrokovati simptome astme. Kalcij u izvan staničnoj tekućini može umanjiti propusnost staničnih membrana. Sve to otežava glukozi (koja je velika molekula) prolazak kroz staničnu membranu kako bi se u staničnim mitohondrijima pretvorila u ATP, a visoka razina glukoze stvorena viškom kalcija može se krivo dijagnosticirati kao dijabetes.“